Sprat kao na papiru
Bašta i sala, stolovi tamo gde stvarno stoje. Zeleno slobodan, žuto zauzet, crveno traži račun — ista boja na telefonu i na kasi.
Restoran radi na stolovima koji se pune, jelima koja idu u kuhinju i računu koji se zatvara tek kad gost to zatraži. Tabbo crta salu, rutira porudžbinu i sklanja se dok nije potrebna.
Demo se otvara sa već nacrtanim spratom — bašta i sala, stolovi tamo gde stoje.
Ne generička kasa u koju se ukuca broj stola — sto je predmet oko kog se sve ostalo vrti.
Bašta i sala, stolovi tamo gde stvarno stoje. Zeleno slobodan, žuto zauzet, crveno traži račun — ista boja na telefonu i na kasi.
Konobar uzima porudžbinu kod gosta. Dva konobara na istom stolu ne mogu da se pregaze.
Ekran u kuhinji je poređan po starosti, ne po stolu, a kuhinja vidi samo svoje stavke. Stornirana stavka ostaje dok je kuhinja ne potvrdi.
Ime, telefon, sto i vreme — seo, otkazao ili se nije pojavio je jedan dodir, na istom stolu sa rasporeda.
Naplaćen sto ostaje sa svojim stavkama i cenama kakve su bile tog trenutka. Kasnija izmena cene u meniju to ne menja.
Skidanje stavke, ili popust preko konobarevog limita, odobrava menadžer svojim PIN-om i ostaje zapisano uz njegovo ime.
Većina POS programa traži da se broj stola ukuca u formu. Tabbo raspored je nacrtan prema pravoj sali — bašta i unutra, šank i vrata tamo gde jesu — pa konobar prepoznaje svoj deo sale sa vrata, umesto da u glavi prevodi tabelu u prostoriju. Raspored se namesti jednom, a posle toga je samo mesto gde se radi.
Boja stola kaže šta mu treba bez otvaranja: zeleno je slobodan, žuto vodi račun, crveno traži da se naplati. Isto se čita na konobarevom telefonu i na kasi za šankom, pa dvoje ljudi nikad ne pogađaju šta je boja značila.
Porudžbina ide u kuhinju u trenutku kad je ukucana — nema posebnog koraka gde je konobar nosi ili doviče. Kuhinjski ekran odgovara na jedno pitanje, šta se sledeće radi, poređan po tome koliko je stavka čekala, ne po broju stola. Gost plaća gotovinom ili karticom kad je sto spreman da se zatvori.
Ispravka greške namerno nije trenutna: skidanje stavke traži PIN menadžera i razlog, i ostaje zapisano uz njegovo ime. Piće je natočeno ili jelo pušteno na roštilj u trenutku kad je ukucano, pa je skidanje sa računa odluka koju neko odobrava, ne tiha izmena.
| Sedenje | Raspored po pravoj sali, za svaki lokal |
|---|---|
| Kucanje porudžbine | Sa konobarevog telefona, za stolom |
| Kuhinjsko rutiranje | Automatski, najstarija stavka prva, po stanici |
| Rezervacije | Ime, telefon, sto i vreme, vezano za raspored |
| Plaćanje | Gotovina ili kartica |
| Računi | Pamte naplaćenu cenu, i posle izmene menija |
Da — sto je jedan zajednički zapis, pa dva telefona koja dodaju stavke ne prepisuju jedan drugog.
Kuhinjski ekran je poređan po tome koliko stavka čeka, ne po stolu, pa je najstarija porudžbina uvek na vrhu.
Može, ali uz PIN menadžera i razlog, i to ostaje zapisano. Namerno nema prozora u kome se briše bez traga.
Ne. Svaki naplaćen sto pamti svoje stavke i cene tačno onakve kakve su naplaćene, bez obzira na kasniju izmenu menija.
Bez instalacije i bez poziva prodavcu. Ako vam se ne svidi, zatvorite karticu.